Kako je nastala kupola križevačke zvjezdarnice?

Prva križevačka zvjezdarnica, proizašla iz EU projekta SPARK te uspostavljena kao središnji dio Kozmološkog centra, dobila je s postavljanjem astronomske kupole ovaj vikend i svoju konačnu formu. Iako je kupola samo jedan element zvjezdarnice, put nastanka ove kupole zanimljiva je i inspirativna priča koju vrijedi ispričati zasebno.

Da prvo objasnim čemu astronomska kupola uopće služi. Ako se podsjetimo da je svrha astronomskog opservatorija (zvjezdarnice) promatranje neba, onda je osnovna funkcija kupole tog opservatorija ta da zaštiti teleskop i opremu za promatranje od atmosferskih utjecaja, prvenstveno padalina, ali i sunca i jakog vjetra. Uz to, kupola omogućuje i ugodnije promatranje jer promatrače zaklanja od vjetra prilikom promatranja u hladnijim periodima godine te umanjuje svjetlost iz umjetnih izvora s tla koje mogu izazvati neželjene refleksije na slici u okularu teleskopa – baš kao i sjenilo za fotoaparat.

Međutim, kupola predstavlja i najprepoznatljiviji dio svake zvjezdarnice te tako i sama, osim ovih neposredno funkcijskih zadaća, ima i tu estetsku i simboličku ulogu, naročito ako je zvjezdarnica namijenjena približavanju prirodnih znanosti, odnosno astronomije i fizike svemira širem krugu ljudi te podizanju interesa za Svemirom u javnosti.

Astronomske kupole nisu komad opreme koji se može kupiti onako usput, uz kruh i mlijeko te luftić za plažu i cirkular, u omiljenom trgovačkom centru. Njih izrađuju i dobavljaju specijalizirane tvrtke, a one veće od 2-3 metra u promjeru izrađuju se isključivo po narudžbi. U svijetu postoji možda desetak proizvođača astronomskih kupola, od čega tek par njih koji isporučuju kupole diljem svijeta.

Već kod planiranja projekta SPARK, kupola se istaknula kao najizazovniji, a ujedno i pojedinačno najskuplji dio buduće zvjezdarnice zbog potrebnog promjera od 5 metara. Zašto 5-metarska kupola? Ove dimenzije, osim za smještaj većeg teleskopa, pružaju i komotan prostor za grupu od 10 do 12 posjetitelja koji istovremeno mogu posjetiti zvjezdarnicu, a opet je to i svojevrsna granica prije nego troškovi kupole, ali i cijele zvjezdarnice počnu rapidno rasti. Kad se kupola postavlja na vrh zgrade, kao u križevačkom slučaju, ona mora postojano služiti i kao trajni krov te da takva funkcionira ispravno godinama, pa čak i desetljećima.

Kontaktirali smo različite proizvođače diljem svijeta, od onih koji osiguravaju kupole za NASA-u i Europsku svemirsku agenciju te druge istraživačke i sveučilišne centre, pa do onih koji proizvode kupole za astro-amatersku zajednicu. Prvi su ponudili takve cijene da ih cijeli proračun planiranog projekta ne bi mogao financirati, dok ovi drugi nisu baš zadovoljavali kvalitetom da bi mogli ispuniti uvjet postavljanja na zgradu i trajati godinama jer su obično namijenjene postavljanju u dvorišta, neposredno na tlo. Razlog skupoće prvih su ekstremni uvjeti koje mogu izdržati – npr. nalete vjetra do 300 km/h, temperature od minus 70 do plus 70 te tone snijega i leda jer se takve postavljaju na vrhove planina gdje su idealni uvjeti za znanstvena opažanja svemira. Na moje pitanje mogu li se te specifikacije “oslabiti” kako bi se dobila povoljnija cijena, jer križevačko podneblje zaista ne treba takve, odgovor je bio očekivano negativan.

U konačnici je nađen dobar kompromis kod jednog proizvođača koji bi zadovoljio i cijenom i kvalitetom, ali u trenutku kad je projekt odobren – peh je bio taj da je navedeni proizvođač prestao s isporukama jer su mu požari koji su u ljeto 2021. (naša zima) poharali Australiju stradala cijela proizvodna hala. “To je naprosto nemoguće” bio je odgovor jednog velikog europskog dobavljača astronomske opreme na moj upit može li se naći sličan proizvođač kupola te otprilike takve kvalitete po sličnim cijenama. I tako je izazov oko nabavke kupole postao još veći.

Tada smo prvi puta ozbiljno razmotrili ideju da se kupola napravi kod nas, iako to predstavlja veliki rizik s obzirom na to da se nešto radi prvi puta. Većinu kupola preostalih nekoliko zvjezdarnica u Hrvatskoj izradila su naša brodogradilišta i pridružene tvrtke, ali rezultati u usporedbi s stranim inačicama nisu bili najbolji jer se radilo o teškim kupolama bez modernih rješenja. No možda je moguće bolje. Razmišljanje je bilo na tragu: Križevci su bili nekoć sjedište Čelika, metalnog diva bivše Jugoslavije, a znanje i iskustvo vjerojatno se zadržalo i napredovalo kroz manje tvrtke koje uspješno djeluju na ovom području i plasiraju proizvode na strana tržišta. Ipak, raditi nešto iznova i tako specifično, teško može biti isplativo, pogotovo kad se planira izgradnja samo jednog primjerka.

Nakon par neuspješnih obilazaka i kontakata različitih strana, neobičnim spletom okolnosti dobili smo kontakt za još jednu firmu. Firmu Stjepana Slavečkog – Metal 5 d.o.o. Kad sam nazvao broj i pitao gdje mogu doći da popričamo uživo, odgovor je bio “Obrež”, a ja pitam: “Koji Obrež?”, a dobivam odgovor: Kalnički Obrež. Teško je ne priznati da je prva pomisao koja mi je prošla glavom: “Kupolu tražimo po cijelom svijetu, kontaktirali smo desetke proizvođača i dobavljača – pa koja je šansa da ćemo je naći u zaseoku podno Kalnika?” Ali hajde, s pozitivne strane, barem nije daleko pa se nema što izgubiti da se malo popriča…

Na samom susretu, postavio sam stotinu pitanja – od striktno tehničkih o različitim detaljima izvedbe potencijalne kupole, preko “trik pitanja”, pa do onih općenitijih te sam prošao proizvodni pogon i strojeve – vrlo sumnjičav zbog samog konteksta i predrasuda koje sam imao, ali na svako pitanje inženjer Slavečki je imao odgovor i to razuman i dobar odgovor, čak i svi strojevi i tehnologije izrade koji bi mogli biti potrebni za izradu kupole bili su tamo! I lista referenci, tj. tvrtki za koje radi i za koje je isporučivao strojeve bila je dojmljiva. No povrh svega, najviše se isticala determiniranost i samouvjerenost gospodina Slavečkog da može realizirati takav proizvod, bez obzira na rizike i cijenu.

U povratku s tog sastanka, ostao sam zbunjen – dojam je bio neočekivan – sve je djelovalo vrlo uvjerljivo. “Ha! Nevjerojatno, ali ovi bi čak mogli i napraviti tu kupolu.” bila je misao koja mi je prošla glavom. Nakon još dodatnih provjera na različitim stranama i sastanaka, odlučili smo omogućiti pristup natječaju za nabavu naše kupole i gospodarskim subjektima koji, iako nemaju direktnih referenci za isporuku astronomskih kupola, imaju iskustva i reference u izradi sličnih strojarskih konstrukcija i automatiziranih strojeva, ali uz dodatna osiguranja te opsežnu i preciznu specifikaciju kupole tako da je mogu zadovoljiti samo kvalitetniji i posve funkcionalni proizvodi. Pokazao sam gospodinu Slavečkom, još u fazi istraživanja tržišta, a prije početka nabave, i različitu tehničku dokumentaciju astronomskih kupola, fotografija postojećih te iskustava koja sam prikupio kolega astrofizičara i stručnjaka iz Hrvatske i svijeta – možda mu to pomogne da bolje procijeni može li se upustiti u navedeni projekt ako se javi i dobije natječaj. I tako se kroz istraživanje tržišta iskristaliziralo par kandidata koji bi mogli ponuditi kupolu koja zadovoljava specifikacije: tri stranca i jedan domaći.

Napokon, na natječaju za kupolu došla je jedna ponuda iz Njemačke te ponuda od tvrtke Metal 5 d.o.o. Drugi ponuditelji koje smo obavijestili o natječaju odustali su od slanja ponude navodno zbog nekonkurentnih cijena, pogotovo kad se uzme u obzir dostava iz inozemstva te postavljanje u Hrvatskoj, a što je moralo biti uključeno u cijenu. Najpovoljnija ponuda bila je ona od tvrtke Metal 5 d.o.o. te je ona i odabrana. Iz moje osobne perspektive u tom trenu mogao sam samo reći “Alea iacta est”.

Pred Stjepanom Slavečkim i njegovim radnicima predstojalo je malo više od pola godine planiranja, projektiranja i izgradnje, a sreća za nas kao naručitelja što je Kalnik blizu pa se mogao pratiti napredak kroz različite stadije. Brinula su me različita pitanja – pa kako će napraviti ovo ili ono, hoće li uspjeti izvesti onaj ili onaj detalj, a što je tek s estetskim dijelom koji je isto jako bitan u cijeloj priči – hoće li kupola biti zbilja dovoljno zaobljena, minimalistička i bez previše nekakvih izobličenja i kerefeka?

Kako je kupola poprimala svoja obilježja, tako sam bio sve uzbuđeniji jer ovo što sam vidio izgledalo je odlično! Inženjerski podvig vrijedan divljenja. Svakom se detalju pristupilo s puno pažnje i truda. Sve su specifikacije bile i više nego zadovoljene: vanjsko oplošje je od aluminijskog lima laserski izrezanim segmentima koji se preklapaju tako da se spriječi prodor vode, sve je zakovano s preko 4000 zakovica, a međuprostor između dviju stijenki ispunjen je 8 centimetara debelom mineralnom vunom. Sve ovo drži čvrsta i precizno izrađena mrežasta čelična konstrukcija po kojoj se može penjati, a masivna i elegantna vrata otvaraju se na teleskopskim vodilicama pomoću dvaju sinkroniziranih motora napajanih s akumulatora postavljenog pod vrh kupole. Ne treba možda ni spominjati da su svi kablovi izvedeni kroz konstrukciju i nevidljivi i iznutra i izvana, a prstenovi u azimutalnoj osi savršene kružnice. Kupola se okreće na brojnim kotačima postavljenima u naizmjeničnu konfiguraciju horizontalnih i vertikalnih kotača koja ne dopušta pomicanje kupole ni u jednom smjeru tako da ju ni vjetar ne može iščupati s postolja, barem ne onaj maksimalno izmjeren u kontintentalnj Hrvatskoj (i do 140 km/h, 2004. g. u Varaždinu), a otpor je rotacije opet toliko zanemariv da se cijela dvo i pol tonska kupola može rotirati samo jednom rukom! Boja vanjske plohe usklađena je s bojom fasade zgrade i okolnom limarijom, a unutrašnjost je mat crna kako bi umanjila refleksije i olakšala promatranja…

Konačno, nakon mjeseci rada, kupola je u petak kao specijalni teret dovezena do Križevaca te autodizalicom postavljena na 10 metara iznad tla – na vrh zvjezdarnice, a sada stoji vidljiva iz svih smjerova te malo koga ostavlja ravnodušnim. Osim funkcijskih zadaća, ova je kupola i estetski zadovoljila visoka očekivanja. Ostaje mi samo da zaključim – impresivno! Svaka čast radnicima tvrtke Metal 5 i inženjeru Stjepanu Slavečkom. Stav s kojim je ova kupola izrađena ne može svesti na jednostavnu materijalnu računicu – ona je izrađena pokazujući pravo majstorstvo, sa željom da bude u svakom pogledu što bolja, a ne da se samo zadovolji minimum. I ona jest bolja, štoviše, vjerujem najbolja od svih koje smo mogli odabrati za našu zvjezdarnicu.

Želim joj da ovako stoji godinama dajući križevačkom pejzažu novu specifičnost te da podsjeća prolaznike na svevremensku dužnost čovjeka da istražuje beskonačan Svemir. No također joj želim da motivira one koji su ozlojeđeni zbog tržišnih i drugih sila da u svojim profesijama uvijek pokušaju dati ipak najviše što mogu, bez obzira na kratkoročnu računicu jer nadilaženje uobičajenog je u konačnici ono što će se iskreno nagrađivati i pamtiti.

dr. rer. nat. Andrej Dundović
suinicijator Kozmološkog centra
voditelj projekata Future Hub Križevci i SPARK
udruga P.O.I.N.T. Križevci